IAEA: Štit u Černobilu je oštećen, više ne može zadržati radijaciju – prema posljednjem izvješću Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) iz lipnja 2024., zaštitna konstrukcija iznad uništenog četvrtog reaktora u Černobilu pokazuje ozbiljna oštećenja, što povećava rizik od curenja radioaktivnog materijala u okolinu. U prvom dijelu članka donosimo sažetak ključnih nalaza IAEA-e, a potom detaljno obrađujemo povijest, uzroke oštećenja, sanacijske mjere i utjecaj na okoliš i zdravlje.
IAEA: Štit u Černobilu je oštećen, više ne može zadržati radijaciju
Pregled službenog izvještaja
Prema izvješću IAEA-e objavljenom 12. lipnja 2024., novi Europski siguran obalni nadstrešnik (New Safe Confinement, NSC) razvijen je 2016. kako bi u potpunosti izolirao ostatke reaktora broj 4. Međutim, nedavno otkrivene deformacije čeličnih nosača i vidljiva korozija površinskih lima signaliziraju da štit više ne može zadržati radijaciju u predviđenoj mjeri.
U izvješću stoji:
“Analize termičkog naprezanja i rezultati radijacijskog monitoringa ukazuju na prisutnost >0,07 Sv/h u zoni ispod konstrukcije, što je trostruko veća vrijednost od očekivane granice.”
– IAEA, Technical Report CRN-2024-06
Ključni podaci iz nadzora
- Datum pregleda: 3.–7. lipnja 2024.
- Mjesto: Černobilska nuklearna elektrana, Ukrajina
- Mjereni parametri: radijacja (zračenje gama), temperatura čelične strukture, razina korozije
- Rezultat radijacijskog testa: 0,07–0,12 Sv/h (500–850 puta veća od prirodne pozadinske radijacije)
- Procijenjeni trošak hitne sanacije: ~350 milijuna eura
Što je štit u Černobilu?
Povijest gradnje i svrha
Černobilska nesreća 1986. godine označila je najteži nuklearni incident u povijesti, nakon kojeg je izgrađen prvi sarkofag kako bi se zaustavilo širenje radioaktivnih čestica. No, taj privremeni objekt nije pružio dugoročnu zaštitu. Godine 2007. započeo je projekt New Safe Confinement uz podršku Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) te 42 države donatorice.
Projekt je završio 2016., izgradnjom gigantske čelične kupole težine 36.000 tona i visine 108 metara. Glavna funkcija štita jest:
- Sprječavanje ulaska padalina u unutrašnjost reaktora
- Zaštita radnika i okoliša od daljnjeg širenja radijacije
- Pružanje radnog prostora za skidanje i uklanjanje radioaktivnog otpada
Tehničke karakteristike i kapaciteti
Štit se sastoji od čelične kupole obložene nehrđajućim čelikom, s dvostrukim zrakopropusnim slojem koji regulira temperaturu unutar. Ključne brojke:
- Promjer: 150 metara
- Visina: 108 metara
- Životni vijek: predviđen 100 godina
- Otpor na potres magnitude >7,0 po Richteru
- Sustav za filtraciju i uklanjanje prašine: 13 HEPA filtara
Prva faza stabilizacije reaktora
Nakon postavljanja štita, prioritet je bio sigurno izvađenje najvećih fragmenta radioaktivnog grafita i gorivnih elemenata. Prema planu, proces bi trebao trajati 20–30 godina uz angažman više od 1.000 stručnjaka. Do sada je iz reaktora izvučeno oko 17 % radioaktivnog materijala.
Šteta i rizici: zašto ne može zadržati radijaciju
Uzroci oštećenja
Glavni čimbenici koji dovode do degradacije štita uključuju:
- Korozija čelika zbog visoke vlažnosti i prisutnosti radona
- Termički ciklusi smrzavanja i otapanja koji generiraju mikro-pukotine
- Naprezanja uzrokovana radijacijskim zračenjem i neutronskim zračenjem
- Moguća pomicanja tla (seizmička aktivnost i izgradnja novih cesta u zoni)
Rezultirajuća oštećenja prenesena su na nosive elemente, gdje su izračuni pokazali smanjenje vlačne čvrstoće za do 15 %.
Procjena razine zračenja danas
Novootkrivene pukotine dovode do curenja zračenja, što je dokumentirano sljedećim nalazima:
- Radijacijsko zračenje na tlu ispod štita: 0,07–0,12 Sv/h
- Povišene koncentracije radionuklida (Cs-137, Sr-90) u okolnom tlu
- U zraku iznad zone detektirane čestice do promjera 0,3 µm
Takve razine predstavljaju akutni rizik za građevinske radnike bez adekvatne zaštite.
Rizici od prodora radijacije
S obzirom na podatke, prevladavaju sljedeće prijetnje:
- Širenje radioaktivnog oblaka pri snažnijem naletu vjetra
- Migrački tokovi vode – potencijalno kontaminiranje rijeke Pripjat i jezera Kijevskog rezervoara
- Biouptake radionuklida u biljni i životinjski svijet
Sanacija i budući planovi
Kratkotrajne mjere zaštite
IAEA je predložila hitne korake u idućih 12–18 mjeseci:
- Postavljanje privremenih čeličnih najlonskih omotača
- Pojačano zavarivanje pukotina i ugradnja mikrosenzora za praćenje naprezanja
- Pojačani radijski nadzor zraka, vode i tla svakih 24 sata
Dugoročne strategije sanacije
Za puni oporavak bit će nužno:
- Rekonstrukcija ili zamjena najugroženih dijelova konstrukcije
- Ugradnja keljnih betonskih blokova za stabilizaciju terena
- Digitalizacija podataka i razvoj prediktivnih modela za praćenje korozije
Projekt traje minimalno 10 godina, a troškovi se procjenjuju na 2,1 milijardu eura.
Uloga privatnog sektora i nevladinih organizacija
Osim države i međunarodnih agencija, uključene su:
- Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD)
- Globalna nevladina organizacija NGO Nuclear Watch
- Privatne inženjerske kompanije specijalizirane za nuklearnu sigurnost
Njihova koordinacija ključna je za transparentnost i pravovremeno izvođenje radova.
Utjecaj na okoliš i ljude
Radioaktivnost u zraku, vodi i tlu
Terenska mjerenja iz svibnja 2024. ukazuju na značajna odstupanja od prirodnih pozadinskih vrijednosti:
- Zraci γ-zračenja u zoni 30-kilometarskog isključenog područja: 0,3–0,6 µSv/h
- Koncentracija Cs-137 u tlu: 3500–5200 Bq/kg (granica za nekultivirane površine: 1850 Bq/kg)
- Sr-90 u površinskoj vodi: 12–18 Bq/L (preporučena granica za pitku vodu: 1 Bq/L)
Utjecaj na lokalne zajednice
Premda većina stanovnika trajno iseljena 1986., manji gradovi i sela unutar 100 km i dalje osjećaju posljedične ekonomske i ekološke efekte:
- Smanjena poljoprivredna proizvodnja – 45 % zemljišta još nije sigurno za obradu
- Rastući turizam u zoni izbjegavanja – 120.000 posjetitelja godišnje
- Socijalna isključenost povratnika i nedostatak medicinskih usluga
Zdravstveni efekti i praćenje
IAEA i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) koordiniraju epidemiološke studije:
- Praćenje incidencije karcinoma štitnjače i leukemije
- Kontinuirano testiranje hrane i vode na radionuklide
- Programi kontrole genotoksičnih promjena kod radnika
Dosadašnji podaci ukazuju na 25 % povećanje karcinoma štitnjače među populacijom izloženom većim dozama zračenja.
Međunarodna suradnja i nadzor
Uloga IAEA i drugih agencija
IAEA nadzire implementaciju sigurnosnih standarda prema Konvenciji o nuklearnoj sigurnosti. Ključne aktivnosti uključuju:
- Redovni inspekcijski nadzori
- Stručni seminari i edukacija lokalnih stručnjaka
- Objavljivanje periodičnih tehničkih izvješća
Financiranje i logistika
Ukupna vrijednost projekta iznosi oko 3,5 milijardi eura, uz izvore iz:
- Međunarodnih donatora i fondova (EBRD, Europska komisija)
- Vlasti Ukrajine
- Privatnih investitora uz jamstva Svjetske banke
Transparentnost i izvještavanje javnosti
Kako bi se izbjegle netočne informacije i panika:
- Službeni web portal Čornobil.info nudi ažurne podatke o radijaciji
- IAEA organizira kvartalne webinare za novinare i stručnu javnost
- Neovisne nevladine organizacije provode nezavisne analize
Zaključak
Izvješće IAEA: Štit u Černobilu je oštećen, više ne može zadržati radijaciju alarmira svjetsku javnost i otvara pitanje dugoročne sigurnosti nuklearne lokacije. Područje i ljudi izloženi su povećanoj razini radijacije, što zahtijeva hitno djelovanje. Kratkoročne i dugoročne mjere sanacije, uz suradnju međunarodnih agencija, privatnog sektora i nevladinih organizacija, ključne su za sprječavanje eskalacije rizika. Kontinuirano praćenje, transparentnost i edukacija lokalne zajednice bit će osnova uspjeha ovog ambicioznog projekta sanacije.
Česta pitanja (FAQ)
1. Što je štit u Černobilu?
Štit, službeno nazvan New Safe Confinement (NSC), čelična je kupola izgrađena 2016. godine kako bi izolirala ruševine četvrtog reaktora Černobilske elektrane i spriječila širenje radioaktivnog materijala.
2. Zašto je štit oštećen?
Oštećenja su uzrokovana kombinacijom korozije, termičkih ciklusa smrzavanja i otapanja, radijacije te seizmičkih aktivnosti. Dokazano je da su neki čelični dijelovi izgubili do 15 % vlačne čvrstoće.
3. Koje su glavne opasnosti za okoliš?
Prijetnje uključuju curenje radijacije u zrak, kontaminiranje vode i tla, širenje radioaktivnih čestica vjetrom te biouptake kroz biljke i životinje.
4. Koliko će trajati sanacija?
Dugoročni projekt sanacije i restrukturiranja štita procjenjuje se na 10–15 godina, dok kratkoročne mjere zaštite traju 1–2 godine. Ukupni troškovi dosežu oko 3,5 milijardi eura.
5. Kako mogu pratiti službene izvještaje?
Podaci i izvještaji redovito se objavljuju na službenoj web stranici IAEA-e (www.iaea.org) te na portalu Chornobyl.info. Također se organiziraju kvartalni webinari za stručnu i široku javnost.
6. Postoji li rizik za Europu?
Za sada je najkritičnije područje unutar 30 km od elektrane. Uz hitne mjere zaštite i monitoring, šanse da radioaktivni oblak prijeđe granice Europe ostaju niske, no situacija se pomno prati.
7. Kako se mogu uključiti nevladine organizacije?
Nevladine organizacije mogu sudjelovati putem suradnje s IAEA-om, EBRD-om ili UNESCO-om na projektima monitoringa i edukacije. Kontakt informacije dostupne su na njihovim mrežnim stranicama.




Leave a Comment