Posljednjih se godina u Hrvatskoj konstantno provlači pitanje efikasnosti i brzine dobivanja građevinskih dozvola. Iako su brojne izmjene zakona i propisa imale za cilj pojednostaviti i ubrzati te procese, realnost na terenu često sugerira drugačije. Nedavna rasprava na temu “Špica s Macanom #46” s ministrom prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Brankom Bačićem te gostom Krunoslavom Šmitom, donijela je svježe perspektive i osvrnula se na aktualne izazove u području prostornog planiranja i gradnje. Cilj ovog članka je detaljno analizirati predložene promjene, razmotriti potencijalne efekte na lakše dobivanje građevinske dozvole, te sagledati mišljenja struke i građana.
Izmjene Zakona o prostornom uređenju i gradnji: Što donosi novi pristup?
Jedan od ključnih elemenata rasprave, a time i potencijalnog lakšeg dobivanja građevinskih dozvola, leži u predloženim izmjenama Zakona o prostornom uređenju i gradnji. Ministar Bačić je istaknuo da je fokus stavljen na daljnje ubrzanje i pojednostavljenje administrativnih postupaka. Cilj je smanjiti birokratske prepreke koje su godinama kočile investicije, kako stambene, tako i gospodarske.
Digitalizacija i pojednostavljenje procedura
Jedna od najvažnijih najavljenih promjena jest potpuna digitalizacija procesa izdavanja akata. To podrazumijeva prelazak s papirnate dokumentacije na elektroničke oblike, što bi trebalo značiti manje fizičkih odlazaka u urede, brže zaprimanje i obradu zahtjeva, te lakše praćenje statusa predmeta.
Elektroničke javne rasprave: Planira se uvođenje mogućnosti sudjelovanja u javnim raspravama elektroničkim putem, što bi trebalo olakšati sudjelovanje građanima i struci, posebno onima koji žive udaljeno od lokacije planiranja.
Jedinstveni digitalni šalter: Ideja je stvoriti centralizirani portal gdje će investitori moći podnijeti sve potrebne zahtjeve, pratiti postupak i dobivati povratne informacije u realnom vremenu.
Automatizirana provjera uvjeta: Uvođenje sustava koji bi automatski provjeravao ispunjavanje određenih uvjeta za dobivanje dozvola, na temelju unesenih podataka, moglo bi drastično skratiti vrijeme obrade, posebno za jednostavnije slučajeve.
Međutim, valja napomenuti da digitalizacija sama po sebi nije dovoljna. Potrebno je osigurati kvalitetnu tehničku podlogu, edukaciju korisnika te kontinuirano usavršavanje sustava. Bez toga, postoji rizik od stvaranja novih digitalnih barijera.
Skraćivanje rokova za postupke
Novi zakonski prijedlozi teže skraćivanju rokova za pojedine faze postupka izdavanja građevinske dozvole.
Rokovi za odgovore nadležnih tijela: Jasno definirani i kraći rokovi za odgovore i suglasnosti različitih institucija koje sudjeluju u procesu. Cilj je izbjeći situacije gdje se na jednu suglasnost čeka mjesecima.
Fokus na manje složene objekte: Za jednostavnije objekte, poput obiteljskih kuća ili manjih gospodarskih zgrada, predviđeni su još brži i jednostavniji postupci, potencijalno kroz skraćene procedure izdavanja lokacijske ili pak građevinske dozvole.
Statistički podaci iz prošlih godina pokazuju da su prosječni rokovi za dobivanje građevinske dozvole u Hrvatskoj bili izrazito dugi, često dosežući i više od godinu dana, a u nekim slučajevima i znatno dulje. Nova zakonska rješenja imaju ambiciju taj prosjek značajno smanjiti.
Uloga struke i potencijalni izazovi
Unatoč najavama o olakšicama, važno je sagledati i perspektivu struke. Krunoslav Šmit, gost u emisiji, naglasio je da je ključan kvalitetan nadzor i stručnost, te da brzina ne smije biti na uštrb sigurnosti i zakonitosti gradnje.
Potreba za jasnim tumačenjem zakona: Novi zakoni i propisi zahtijevaju precizno i jedinstveno tumačenje kako bi se izbjegle dvosmislenosti i paralelni pravni procesi.
Dostupnost i kvaliteta prostornih planova: Brže dobivanje dozvola neće imati značajan efekt ako prostorni planovi nisu ažurni, kvalitetni i lako dostupni. Nepostojanje ili neusklađenost planova često je ključni razlog kašnjenja.
Kapaciteti lokalne samouprave: Potrebno je osigurati da općine i gradovi imaju dovoljne stručne kapacitete za primjenu novih zakona i efikasno vođenje postupaka.
Pojednostavljenje nekih postupaka može dovesti do toga da se manje pažnje posveti detaljima, što bi dugoročno moglo rezultirati problemima s uporabljivosti i održivosti objekata. Stoga je balans između brzine i kvalitete ključan.
Statistički podaci i dosadašnji pokušaji reforme
Povijest nastojanja da se ubrza proces izdavanja građevinskih dozvola u Hrvatskoj puna je pokušaja i djelomičnih uspjeha. Analizirajući dosadašnje trendove, možemo izvući određene pouke.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku i Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, broj izdanih građevinskih i uporabnih dozvola varira iz godine u godinu, ali prosječni rokovi za njihovo ishođenje su ostali problematični.
Prosječni rokovi: Istraživanja su pokazala da je prosječni rok za ishođenje lokacijske dozvole u nekim periodima iznosio od 3 do 6 mjeseci, dok je za građevinsku dozvolu bio i do 9-12 mjeseci, a za uporabnu dozvolu dodatnih nekoliko mjeseci. Ovi podaci se značajno razlikuju ovisno o složenosti projekta i lokaciji.
Broj akata: Broj izdanih građevinskih dozvola, iako u porastu u godinama ekonomske stabilnosti, nije uvijek pratio potencijalnu potražnju, što sugerira da administrativne prepreke igraju značajnu ulogu.
Utjecaj prethodnih izmjena: Iako su ranije izmjene zakona, poput onih iz 2014. i 2017. godine, donijele neka pozitivna pomaka u smislu skraćivanja nekih rokova i uvođenja nekih digitalnih elemenata, ključni problemi poput dugotrajnosti postupaka i neusklađenosti propisa nisu u potpunosti riješeni.
Ovi podaci potvrđuju potrebu za radikalnijim promjenama i sustavnim pristupom, kakav se sada nastoji implementirati. Ambicija je da se prosječni rokovi skrate barem za 30-50%, što bi značilo značajno olakšanje za investitore.
Prednosti i nedostaci novog pristupa
Kao i svaka veća promjena, i predložene izmjene nose sa sobom niz potencijalnih prednosti, ali i nedostataka. Važno je sagledati obje strane kako bi se mogla donijeti objektivna slika o tome hoćemo li doista lakše do građevinske dozvole.
Prednosti (Pros)
Ubrzanje investicija: Lakše i brže dobivanje građevinskih dozvola direktno potiče investicije u graditeljstvo, što može dovesti do otvaranja novih radnih mjesta, povećanja BDP-a i razvoja gospodarstva.
Smanjenje troškova: Dugotrajni administrativni postupci generiraju značajne troškove za investitore (kamate, troškovi čekanja, propuštene prilike). Ubrzanje procesa smanjuje te troškove.
Povećanje transparentnosti: Digitalizacija i standardizacija procesa trebali bi dovesti do veće transparentnosti i lakšeg praćenja tijeka predmeta.
Olakšanje za male investitore: Pojednostavljeni postupci za manje objekte posebno su važni za obiteljske kuće, male poduzetnike i obrtnike koji nemaju resurse za dugotrajne administrativne borbe.
Poticanje legalizacije: Olakšani uvjeti za dobivanje dozvola mogu potaknuti i legalizaciju bespravno izgrađenih objekata, čime se smanjuje broj “sivih zona” u prostoru.
Nedostaci (Cons)
Rizik od smanjenja kvalitete: Želja za brzinom može dovesti do propusta u nadzoru i kontroli, što bi moglo ugroziti sigurnost i kvalitetu gradnje.
Potrebna ulaganja u infrastrukturu: Potpuna digitalizacija zahtijeva značajna ulaganja u IT infrastrukturu, sigurnost podataka i obuku zaposlenika.
Otpor promjenama: Promjene zakonskih i upravnih procesa često nailaze na otpor kod službenika i institucija naviknutih na postojeće modele rada.
Neusklađenost s drugim propisima: Postoji rizik da nove izmjene zakona o prostornom uređenju i gradnji ne budu u potpunosti usklađene s drugim relevantnim zakonima (npr. zakonima o zaštiti okoliša, zaštiti kulturnih dobara), što može stvoriti nove zapreke.
Opasnost od “digitalne nepismenosti”: Neadekvatna informatička pismenost dijela stanovništva i struke može stvoriti prepreke u korištenju novih digitalnih alata.
Sve u svemu, uspjeh novih zakonskih rješenja ovisit će o njihovoj pažljivoj implementaciji, kontinuiranom praćenju rezultata i spremnosti na daljnje prilagodbe.
Što znači “lakše do građevinske dozvole” u praksi? Primjeri i scenariji
Koncept “lakše do građevinske dozvole” može se manifestirati na više načina, ovisno o vrsti i složenosti građevinskog projekta. Cilj je da proces bude intuitivniji, brži i manje opterećujući za investitora.
Scenarij 1: Obiteljska kuća
Za obitelj koja želi graditi obiteljsku kuću na zemljištu koje je urbanistički uređeno, novi zakonski okvir bi trebao značiti:
Jednostavniji pristup informacijama: Putem centraliziranog digitalnog portala, obitelj bi mogla pronaći sve potrebne informacije o prostornim uvjetima, potrebnim dokumentima i procedurama.
Manje fizičkih odlazaka: Podnošenje zahtjeva, praćenje statusa i dobivanje suglasnosti odvijalo bi se elektronički.
Kraći rokovi: Umjesto čekanja na pojedinačne odgovore od različitih tijela, cjelokupni postupak izdavanja lokacijske i građevinske dozvole mogao bi se skratiti s više mjeseci na nekoliko tjedana ili najviše dva-tri mjeseca, ovisno o složenosti.
Primjer: Obitelj Horvat željela je graditi kuću, ali ih je dugotrajnost postupka i stalna potreba za donošenjem novih dokumenata odbijala. Nakon izmjena zakona, uspjeli su ishoditi sve potrebne dozvole za manje od tri mjeseca, što im je omogućilo da započnu gradnju na vrijeme i izbjegnu dodatne troškove čekanja.
Scenarij 2: Stambeno-poslovna zgrada (veći projekt)
Za investitora koji planira izgraditi stambeno-poslovnu zgradu, proces bi također trebao biti olakšan, ali bi s obzirom na složenost projekta, rokovi bili nešto duži:
Jasna pravila igre: Novi zakon bi trebao preciznije definirati uvjete za izgradnju većih objekata, smanjujući prostor za interpretacije i odgode.
Koordinacija nadležnih tijela: Digitalni sustav bi trebao olakšati koordinaciju između različitih tijela (urbanizam, zaštita okoliša, promet, itd.) koja moraju dati svoje suglasnosti.
Poticaji za zelenu gradnju: Moguće je očekivati i uvođenje olakšica i poticaja za one investitore koji u svoje projekte implementiraju energetski učinkovita i ekološki prihvatljiva rješenja.
Primjer: Investitor koji je planirao izgraditi manju stambeno-poslovnu zgradu u centru grada, suočio se s brojnim preprekama vezanim uz očuvanje kulturno-povijesne jezgre. Novi zakonski okvir, uz preciznije definirane postupke i suradnju s konzervatorima, omogućio je brže dobivanje potrebnih mišljenja i suglasnosti, čime je investicija postala isplativija.
Scenarij 3: Rekonstrukcija postojećeg objekta
Za vlasnike koji žele rekonstruirati ili nadograditi postojeći objekt, novi pristup bi trebao pojednostaviti proceduru:
Pojednostavljeni postupci za manje zahvate: Za one radove koji ne mijenjaju bitno gabarite objekta ili njegovu namjenu, procedura bi mogla biti svedena na minimalan broj koraka, potencijalno čak i na prijavu radova bez ishođenja punopravne građevinske dozvole.
Fokus na sigurnost: I u ovom slučaju, naglasak je na osiguravanju da su svi zahvati sigurni i u skladu s propisima, ali bez nepotrebnog birokratskog opterećenja.
Primjer: Obitelj Petrović željela je nadograditi potkrovlje svoje kuće. Ranije bi to zahtijevalo dugotrajnu proceduru dobivanja građevinske dozvole. Prema novim pravilima, za takav zahvat, koji ne narušava statiku i ne mijenja značajno izgled objekta, dovoljno je bilo podnijeti jednostavniju prijavu radova i dobiti odobrenje u kraćem roku.
Ovi scenariji ilustriraju potencijalne pozitivne efekte novih zakonskih rješenja, pod uvjetom da se oni uspješno implementiraju i da struka i administracija budu spremne na suradnju i prilagodbu.
Pitanja i odgovori (FAQ)
Kako bi čitateljima pružili dodatna pojašnjenja, donosimo odgovore na najčešća pitanja koja se postavljaju u vezi s dobivanjem građevinskih dozvola i novim zakonskim izmjenama.
Hoće li nove izmjene zakona doista ubrzati dobivanje građevinskih dozvola?
Cilj novih izmjena zakona je definitivno ubrzanje procesa izdavanja građevinskih dozvola. Kroz digitalizaciju, pojednostavljenje procedura i skraćivanje rokova, očekuje se da će dobivanje dozvola biti značajno brže nego dosad. Međutim, uspjeh će ovisiti o uspješnoj implementaciji i suradnji svih uključenih dionika.
Koja je glavna promjena u novom zakonu koja će olakšati dobivanje dozvola?
Najvažnija promjena je potpuna digitalizacija procesa, od podnošenja zahtjeva do izdavanja dozvola. Ovo podrazumijeva uvođenje jedinstvenog digitalnog šaltera, elektroničke komunikacije i automatiziranu provjeru nekih uvjeta, čime se smanjuje potreba za fizičkim dolascima u urede i ubrzava protok informacija.
Što ako nemam pristup internetu ili nisam informatički pismen?
Zakonski prijedlozi predviđaju i rješenja za osobe koje nisu informatički pismene. Iako se naglasak stavlja na digitalne kanale, još uvijek bi trebale postojati mogućnosti podnošenja zahtjeva na klasičan način, ali uz naglasak na postupno uvođenje digitalnih rješenja i edukaciju korisnika.
Hoće li brže dobivanje dozvola dovesti do smanjenja kvalitete gradnje?
Postoji taj rizik, ali struka i zakonodavac nastoje osigurati balans. Naglasak je na jačanju nadzora i osiguravanju stručnosti, kao i na kvalitetnim prostornim planovima. Brzina ne smije biti na uštrb sigurnosti i zakonitosti gradnje.
Koliko dugo će u prosjeku trajati dobivanje građevinske dozvole nakon stupanja novog zakona na snagu?
Precizni prosječni rokovi još nisu definirani, ali cilj je skratiti ih za 30-50%. Za jednostavnije objekte, poput obiteljskih kuća, postupak bi se mogao svesti na nekoliko tjedana do dva-tri mjeseca. Za složenije projekte, rokovi će biti duži, ali ipak kraći nego dosad.
Što ako su prostorni planovi mog grada ili općine neažurni?
Ovo je jedan od ključnih problema koji se nastoji riješiti. Novi zakonski okvir potiče ažuriranje prostornih planova i njihovu usklađenost. Međutim, efikasnost rješavanja tog problema uvelike ovisi o lokalnim samoupravama.
Što znači “jedinstveni digitalni šalter”?
Jedinstveni digitalni šalter je internetski portal na kojem investitori mogu pronaći sve informacije vezane uz gradnju, podnijeti zahtjeve za različite dozvole, pratiti status predmeta i komunicirati s nadležnim tijelima. Sve na jednom mjestu i online.
Je li istina da će se neke procedure potpuno ukinuti?
Neće se ukinuti procedure, već će se neke pojednostavniti ili zamijeniti efikasnijim digitalnim modelima. Na primjer, za manje zahvate na postojećim objektima, moguće je da će umjesto pune građevinske dozvole biti dovoljna jednostavnija prijava radova.
Hoće li mi biti lakše legalizirati bespravno sagrađen objekt?
Olakšavanje dobivanja građevinskih dozvola može indirektno potaknuti i legalizaciju bespravno sagrađenih objekata. Međutim, procedura legalizacije je poseban zakonski proces i izmjene u tom području se razmatraju odvojeno, iako se nastoji uskladiti cjelokupnu zakonsku regulativu.
Zaključak
Potencijalno lakše dobivanje građevinske dozvole, najavljeno novim izmjenama zakona, predstavlja značajan iskorak u nastojanjima Republike Hrvatske da pojednostavi i ubrza administrativne procese u području graditeljstva. Digitalizacija, skraćivanje rokova i pojednostavljenje procedura nude nadu za otvaranje novih investicijskih prilika, poticanje gospodarskog rasta i smanjenje troškova za građane i poduzetnike.
Međutim, kao što je istaknuto, uspjeh ovih promjena neće biti automatski. Ključni faktori za ostvarenje obećanih benefita leže u kvalitetnoj implementaciji novih rješenja, spremnosti struke i administracije na prilagodbu, te ulaganju u potrebnu informatičku infrastrukturu. Rizici smanjenja kvalitete gradnje ili stvaranja novih digitalnih barijera moraju se pažljivo nadzirati i adresirati.
Konačna ocjena hoćemo li zaista lakše do građevinske dozvole, ovisit će o tome kako se ove ambiciozne najave pretoče u stvarnost na terenu. Pozitivni primjeri i statistički pomaci u narednim godinama bit će najbolji pokazatelj uspješnosti ove reforme.
Leave a Comment