Nakon tragičnog događaja u Međimurju, gdje je muškarac usmrtio jednu ženu i teško ranio drugu, odvjetnica i aktivistica Una Zečević Šeparović otvoreno je prozvala institucije zbog sustavnog zatajenja u sprječavanju nasilja nad ženama. Ovaj slučaj, koji je već ove godine zabilježio 17 žrtava femicida u Hrvatskoj, podsjeća na hitnu potrebu za reformom pravosuđa, policije i cjelokovitog društvenog pristupa borbi protiv nasilja.
Šokantni slučaj u Međimurju: Detalji i kontekst
Tragični događaj u Međimurju, u kojem je 40-godišnji muškarac pucao u dvije sestre, potresao je Hrvatsku. Jedna od sestara je preminula na mjestu događaja, dok je druga teško ozlijeđena i pod nadzorom liječnika. Motiv napada zasad nije službeno poznat, no okolnosti ukazuju na dugotrajno nasilje u obitelji. Ovaj slučaj, nažalost, nije iznimka, već dio alarmantnog trenda rasta nasilja nad ženama u Hrvatskoj.
Statistika i realnost: 17 žrtava femicida ove godine
Prema podacima udruga koje se bave zaštitom žena, u Hrvatskoj je ove godine zabilježeno 17 slučajeva femicida. To znači da se gotovo svaki mjesec dogodi ubijanje žene od strane njezina partnera ili bivšeg partnera. Ova statistika je alarmantna i pokazuje da su dosadašnje mjere nedovoljne za sprječavanje ovakvih tragedija. Prosječna dob žrtava je između 30 i 50 godina, a najčešće se radi o majkama i suprugama.
Sigurna kuća nije dovoljna: Kontinuirano nasilje
Odvjetnica Una Zečević Šeparović istaknula je da je jedna od žrtava, prije napada, bila smještena u sigurnoj kući. To ukazuje na to da je nasilje bilo dugotrajno i kontinuirano, a ne samo pojedinačni incident. “Nasilnik nije nasilnik samo jednom”, naglasila je Zečević Šeparović, upozoravajući da se nasilje obično razvija postupno, a prijave se najčešće podnose tek nakon eskalacije. Sigurne kuće pružaju privremenu zaštitu, ali ne rješavaju temeljni problem – potrebu za dugoročnom rehabilitacijom žrtava i promjenom ponašanja nasilnika.
Sustavno zatajenje: Kritika institucija
Zečević Šeparović otvoreno je kritizirala pravosudni i policijski sustav, tvrdeći da su “apsolutno svi sustavi koji su uključeni zakazali”. Ona smatra da je potrebna temeljita reforma sustava kako bi se prevenirale ovakve situacije. Ključno je, prema njezinoj ocjeni, poboljšanje procjene rizika, brže postupanje u slučajevima nasilja i osiguravanje adekvatne zaštite žrtvama.
Prethodna djela i upozorenja: Ignoriranje znakova
Odvjetnica upozorava da je često moguće prepoznati znakove budućeg nasilja. Prethodna djela, prijave, upozorenja – sve to su signali koji se često ignoriraju ili nedovoljno ozbiljno shvaćaju. Potrebno je educirati policiju, pravosuđe i druge relevantne institucije kako bi se prepoznavali i adekvatno reagirali na ove signale. Važno je i educirati javnost o tome kako prepoznati nasilje i kako pomoći žrtvama.
Pros i Cons trenutnog sustava
- Pros: Postoje zakoni koji štite žrtve nasilja, sigurnje kuće pružaju privremenu zaštitu, postoje udruge koje pružaju podršku žrtvama.
- Cons: Sporost pravnog postupka, nedovoljna procjena rizika, nedovoljna edukacija institucija i javnosti, stigmatizacija žrtava, nedostatak dugoročnih programa rehabilitacije za žrtve i promjene ponašanja nasilnika.
Društvene posljedice: Djeca bez roditelja i osjećaj nesigurnosti
Zečević Šeparović naglašava da je 17 ubijenih žena u Hrvatskoj, razvijenoj državi, neprihvatljivo i stvara osjećaj nesigurnosti u društvu. Ovakve tragedije ostavljaju duboke rane u obiteljima i zajednicama, a djeca ostaju bez oba roditelja. Potrebno je podići svijest o ozbiljnosti problema i potaknuti dijalog o tome kako se nasilje može prevenirati.
Što se može učiniti?
- Reforma pravosuđa: Ubrzanje postupaka, strože kazne za nasilnike, osiguravanje adekvatne zaštite žrtvama.
- Edukacija: Edukacija policije, pravosuđa, nastavnika, roditelja i djece o nasilju i prevenciji.
- Podrška žrtvama: Povećanje broja sigurnih kuća, pružanje psihološke pomoći i pravne zaštite žrtvama.
- Rehabilitacija nasilnika: Uvođenje obaveznih programa rehabilitacije za nasilnike kako bi se spriječilo ponavljanje nasilja.
- Promjena društvenih normi: Borba protiv rodnih stereotipa i promicanje ravnopravnosti spolova.
Zaključak: Hitna akcija i odgovornost društva
Slučaj u Međimurju je još jedna tragična potvrda da je nasilje nad ženama ozbiljan problem u Hrvatskoj. Potrebna je hitna akcija i odgovornost cijelog društva kako bi se spriječile ovakve tragedije. Reforma institucija, edukacija i podrška žrtvama su ključni koraci u borbi protiv nasilja. Ne smijemo dopustiti da žene budu nesigurne u vlastitoj zemlji.
Česta pitanja (FAQ)
Pitanje: Što je femicid?
Odgovor: Femicid je žrtva ženskog spola, ubijena od strane muškarca, najčešće njezina partnera ili bivšeg partnera, u kontekstu nasilja u obitelji ili partnerskog nasilja.
Pitanje: Gdje mogu potražiti pomoć ako sam žrtva nasilja?
Odgovor: Možete se obratiti policiji, sigurnoj kući, udrugama koje se bave zaštitom žena, psiholozima ili odvjetnicima. Popis telefonskih brojeva i adresa relevantnih institucija možete pronaći na internetu ili u lokalnim centrima za socijalnu skrb.
Pitanje: Što mogu učiniti ako sumnjam da je netko u mojoj okolini žrtva nasilja?
Odgovor: Možete ponuditi podršku žrtvi, pomoći joj da se obrati institucijama ili prijaviti nasilje policiji. Važno je ne ostati tih i pomoći osobi u potrebi.
Pitanje: Zašto je važno govoriti o nasilju nad ženama?
Odgovor: Govoriti o nasilju nad ženama pomaže u podizanju svijesti o problemu, potiče žrtve da potraže pomoć i pritišće društvo da poduzme mjere za prevenciju nasilja. Tišina je saučesništvo.
Pitanje: Koje su najčešće posljedice nasilja nad ženama?
Odgovor: Nasilje nad ženama ima teške fizičke, psihološke i emocionalne posljedice za žrtve, ali i za njihovu djecu i cijelu zajednicu. Žrtve mogu doživjeti traumu, depresiju, anksioznost, izolaciju i druge mentalne probleme. Djeca koja odrastaju u okruženju nasilja mogu imati ozbiljne razvojne i emocionalne probleme.
Leave a Comment