Zagreb, 19. lipnja 2024. – Dok se zagrebačka gradska uprava sve više oslanja na kontroverznu ideju Centra za gospodarenje otpadom (CGO) u Resniku, planiranog za termičku obradu otpada, aktivisti iz Zelene akcije dižu glas protiv onoga što smatraju štetnim i dugoročno neodrživim rješenjem. Ključna briga: spaljivanje otpada. Uoči sjednice povjerenstva koje razmatra studiju utjecaja na okoliš, aktivisti su izrazili svoje oštro protivljenje, pozivajući na odbacivanje predloženog projekta i potragu za boljim alternativama. Njihova borba protiv zagrebačkog centra za otpad dobiva sve veći zamah, fokusirajući se na zdravstvene i ekološke rizike te pozivajući na transparentnost u donošenju odluka.
Centar za gospodarenje otpadom: Što se zapravo planira i zašto izaziva bijes?
Srž sukoba leži u predloženoj metodi rješavanja problema zagrebačkog otpada. Zagrebačka vlast, na čelu s gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem, sve više naginje ka izgradnji modernog Centra za gospodarenje otpadom (CGO) u Resniku, čija je primarna svrha termička obrada (spaljivanje) otpada. Zelena akcija tvrdi da ovaj pristup nije samo pogrešan, već i potencijalno opasan za zdravlje građana i okoliš.
Spaljivanje otpada kao “rješenje”? Zelena akcija upozorava na opasnosti
Aktivisti Zelene akcije ističu da se “spaljivanje otpada” kao primarno rješenje za zatvaranje postojeće deponije Jakuševec sustavno nameće unatoč postojanju drugih, prihvatljivijih i ekološki osviještenijih metoda. Marko Košak iz Zelene akcije naglašava: “Rješenje za zatvaranje odlagališta Jakuševec nije spaljivanje i pretvaranje otpada u štetan dim i toksičan pepeo, već bolja dostupna rješenja kojima se otpad iskorištava u raznim granama industrije.”
Ovaj stav dijeli sve veći broj stručnjaka i ekoloških organizacija koje smatraju da termička obrada, iako može smanjiti volumen otpada, istovremeno proizvodi opasne nusprodukte poput dioksina, furana i teških metala, koji mogu imati dugoročne posljedice na zdravlje ljudi i kvalitetu okoliša. Posebno zabrinjava činjenica da se u procesu spaljivanja ne uništava sav otpad, već se stvara toksični pepeo koji i sam zahtijeva sigurno zbrinjavanje.
Ignoriranje alternativnih rješenja: Optužbe na račun gradske uprave
Košak izravno optužuje gradonačelnika Tomaševića da sustavno ignorira bolja rješenja, unatoč tome što se navodno prije nekoliko godina zalagao za njih. Naglašava da su inovativna rješenja za gospodarenje otpadom poput mehaničko-biološke obrade, kompostiranja, te intenzivnog recikliranja i ponovne uporabe materijala, već dokazala svoju učinkovitost u brojnim europskim zemljama. Ova rješenja ne samo da smanjuju količinu otpada koji završava na odlagalištima, već i potiču razvoj zelenih tehnologija i stvaranje novih radnih mjesta u sektoru gospodarenja otpadom.
Problem, kako tvrde aktivisti, leži u činjenici da predloženi Centar za gospodarenje otpadom ne predstavlja cjelovito i održivo rješenje, već samo privremeni “zakrpani” pristup koji dugoročno zanemaruje načela kružne ekonomije.
Ključni argumenti Zelene akcije protiv predloženog CGO-a
Zelena akcija fokusira svoje argumente na nekoliko ključnih točaka koje ukazuju na manjkavost predloženog CGO-a i studije utjecaja na okoliš.
Manjkavosti studije utjecaja na okoliš: Nepouzdani podaci i netočni navodi
Jedna od glavnih kritika upućena je samoj Studiji utjecaja na okoliš (SUO) za planirani CGO. Košak tvrdi da studija “nevješto pokušava opravdati spaljivanje otpada” i da sadrži brojne propuste. Posebno ističe:
Nedostatak analize ključnih utjecaja: Studija nije adekvatno analizirala sve potencijalne negativne utjecaje planiranog CGO-a, uključujući dugoročne zdravstvene posljedice za stanovnike u blizini, utjecaj na kvalitetu zraka i vode, te potencijalne ekološke štete u slučaju nesreća.
Netočne tvrdnje i podaci: Aktivisti tvrde da studija sadrži niz netočnih tvrdnji, što dovodi u pitanje njezinu objektivnost i pouzdanost.
Problematični izrađivači: Košak podsjeća na prošla iskustva s tvrtkama koje su izrađivale slične studije za centre poput Marišćine i Kaštijuna. Tada su tvrdili da neće biti problema, a u praksi su nastale velike štete za okoliš i zdravlje ljudi. Ova povijest stvara ozbiljnu sumnju u kvalitetu i nepristranost sadašnje studije.
Naime, slične kontroverze pratile su izgradnju i rad centara za gospodarenje otpadom u drugim dijelovima Hrvatske. Slučaj Marišćine kod Rijeke i Kaštijuna kod Pule služe kao tamni primjeri kako nedovoljno transparentni procesi i potencijalno manjkave studije mogu dovesti do ozbiljnih ekoloških problema i negodovanja javnosti. Građani tih područja godinama se bore s neugodnim mirisima, onečišćenjem zraka i problemima vezanim uz funkcioniranje tih postrojenja.
Javno sudjelovanje i primjedbe građana: Ignoriranje volje zajednice?
Zelena akcija također kritizira provedbu javne rasprave o studiji utjecaja na okoliš, koja je održana “usred ljeta”, što je otežalo sudjelovanje građana. Unatoč tome, građani su uputili “niz primjedbi na studiju”, čije razmatranje sada leži na članovima povjerenstva i Ministarstvu zaštite okoliša. Aktivisti pozivaju na detaljno i ozbiljno razmatranje svake primjedbe te donošenje odluka koje će biti u najboljem interesu javnosti, a ne samo u interesu nekolicine.
Njihov performans ispred Ministarstva zaštite okoliša bio je jasan poziv članovima povjerenstva da daju negativno mišljenje na studiju te Ministarstvu da donese negativno rješenje za planirani centar. Cilj je jasan: zaustaviti spaljivanje otpada i potaknuti gradsku upravu na pronalaženje održivijih rješenja.
Potencijalne alternative i pozitivni primjeri
Umjesto oslanjanja na termičku obradu, Zelena akcija i brojne druge organizacije predlažu fokusiranje na napredne metode gospodarenja otpadom koje se sve više primjenjuju u razvijenijim zemljama. Ove metode uključuju:
1. Intenzivno odvajanje i recikliranje: Poticanje građana i poduzeća na pravilno odvajanje otpada na izvoru, uz postavljanje ciljeva za značajno povećanje stope recikliranja materijala poput plastike, papira, stakla i metala. Ovo zahtijeva ulaganja u infrastrukturu za sakupljanje i preradu te edukaciju javnosti.
2. Mehaničko-biološka obrada (MBA): Ova tehnologija uključuje mehaničku separaciju otpada kako bi se izdvojili materijali za recikliranje i biološki razgradivi organski dio. Organski dio se zatim podvrgava biološkoj stabilizaciji (npr. kompostiranje ili anaerobna digestija) čime se smanjuje njegov volumen i potencijal za stvaranje neugodnih mirisa. Ovakav pristup smanjuje količinu otpada koji ide na odlaganje ili spaljivanje.
3. Kompostiranje i proizvodnja bioplina: Organski otpad, poput ostataka hrane i vrtnog otpada, može se pretvoriti u vrijedan kompost koji se može koristiti u poljoprivredi ili za ozelenjavanje. Anaerobna digestija organskog otpada proizvodi bioplin, koji se može koristiti za proizvodnju električne energije i topline, čime se doprinosi obnovljivim izvorima energije.
4. Ponovna uporaba i popravak: Promicanje kulture ponovne uporabe predmeta te poticanje usluga popravka i održavanja kako bi se produžio životni vijek proizvoda i smanjila potreba za novom proizvodnjom.
5. Smanjenje proizvodnje otpada na izvoru: Edukacija i promicanje odgovorne potrošnje, poticanje proizvođača na smanjenje ambalaže i dizajniranje proizvoda koji su lakši za recikliranje ili popravak.
Primjeri iz prakse:
Njemačka: Njemačka je jedan od vodećih primjera u Europi u području gospodarenja otpadom. Njihova strategija temeljena je na hijerarhiji otpada (prevencija, ponovna uporaba, recikliranje, oporaba energije i na kraju odlaganje). Postigli su visoke stope recikliranja i značajno smanjili količinu otpada koji ide na odlagališta.
Austrija: Austrijski gradovi poput Beča također se ponose modernim i učinkovitim sustavima gospodarenja otpadom, uključujući napredne tehnologije obrade organskog otpada i visoke stope recikliranja.
Slovenija: Slovenija je napravila značajan napredak u posljednjih nekoliko godina, fokusirajući se na odvojeno skupljanje otpada i kompostiranje, te smanjujući ovisnost o odlagalištima.
Pravni i administrativni kontekst
Odluka o izgradnji CGO-a i prihvaćanju Studije utjecaja na okoliš podliježe strogim zakonskim propisima i administrativnim procedurama. Ključnu ulogu u ovom procesu ima Ministarstvo zaštite okoliša i energetike (iako se u članku spominje samo Ministarstvo zaštite okoliša, važno je napomenuti sveobuhvatnost resora). Ministarstvo je zaduženo za davanje konačnog rješenja, koje može biti pozitivno ili negativno.
Sjednica povjerenstva koja razmatra studiju ključna je faza. Povjerenstvo, sastavljeno od stručnjaka iz različitih područja, analizira studiju, uzima u obzir sve pristigle primjedbe javnosti i predlaže Ministarstvu donošenje odluke. Neprihvaćanje studije znači da projekt ne može ići dalje u fazu izvođenja.
Zakonski okviri i direktive EU
Europska unija postavlja stroge okvire za gospodarenje otpadom, s ciljem promicanja kružne ekonomije i smanjenja negativnih utjecaja na okoliš. Direktive EU naglašavaju:
Hijerarhiju otpada: Prioritet se daje sprječavanju nastanka otpada, zatim ponovnoj uporabi, recikliranju, oporabi (uključujući energetsku oporabu) te na kraju odlaganju otpada. Spaljivanje bez značajne energetske oporabe često se ne smatra poželjnom opcijom.
Načelo “onečišćivač plaća”: Troškove gospodarenja otpadom snosi onaj tko ga proizvodi.
Načelo opreznosti: Kada postoji prijetnja ozbiljne ili nepovratne štete okolišu, nedostatak potpune znanstvene sigurnosti ne smije se koristiti kao razlog za odgodu troškovno učinkovitih mjera za sprječavanje propadanja okoliša.
Hrvatska, kao članica EU, mora uskladiti svoje zakone i prakse s ovim direktivama. Kritike Zelene akcije sugeriraju da predloženi CGO u Zagrebu možda nije u potpunosti u skladu s duhom i slovom ovih europskih propisa.
Gospodarski i socijalni aspekti
Problem gospodarenja otpadom nije samo ekološko, već i značajno gospodarsko i socijalno pitanje. Odluke donesene danas imat će dugoročne posljedice na gradsku blagajnu, zdravlje građana i kvalitetu života u Zagrebu.
Troškovi i financiranje projekta
Izgradnja i upravljanje modernim centrom za otpad predstavlja značajan financijski izdatak. Uz troškove same izgradnje, tu su i troškovi održavanja, upravljanja postrojenjima, zbrinjavanja nusprodukata te praćenja utjecaja na okoliš. Financiranje ovakvih projekata često uključuje sredstva iz EU fondova, ali i značajna ulaganja iz gradskog proračuna, što direktno utječe na dostupnost sredstava za druge komunalne i društvene potrebe. Zelena akcija dovodi u pitanje isplativost i dugoročnu financijsku održivost projekta termičke obrade u usporedbi s ulaganjem u održive sustave recikliranja i oporabe.
Utjecaj na zdravlje i kvalitetu života građana
Najvažniji aspekti su potencijalni utjecaji na zdravlje i kvalitetu života stanovnika Zagreba, posebno onih koji žive u blizini planiranog CGO-a. Udisanje zagađenog zraka, dugoročne posljedice izloženosti potencijalno kancerogenim spojevima i neugodni mirisi mogu značajno umanjiti kvalitetu života. Aktivisti upozoravaju na potrebu provođenja neovisnih i dugoročnih studija o zdravstvenim rizicima, kao i na nužnost detaljnog informiranja javnosti o potencijalnim opasnostima. Borba za čist zrak i zdrav okoliš u Zagrebu ulazi u novu fazu s ovim pitanjem.
Statistike i usporedni podaci
Da bismo bolje razumjeli kontekst, važno je pogledati neke relevantne statistike i usporedbe:
Količina proizvedenog otpada u Zagrebu: Zagreb, kao najveći grad u Hrvatskoj, generira značajne količine komunalnog otpada. Prema podacima Gradskog ureda za gospodarstvo, energetiku i zaštitu okoliša, godišnje se proizvede više od 300.000 tona komunalnog otpada.
Stope recikliranja u Hrvatskoj i EU: Hrvatska još uvijek zaostaje za prosjekom Europske unije u pogledu stopa recikliranja. Dok prosjek EU iznosi preko 45%, u Hrvatskoj se taj postotak kreće oko 30-35%. Ulaganje u sustave koji potiču recikliranje je ključno za postizanje europskih ciljeva.
Troškovi zbrinjavanja otpada: Troškovi zbrinjavanja otpada rastu, posebno u svjetlu sve strožih ekoloških standarda i ograničenja odlaganja. Ulaganje u prevenciju i recikliranje može dugoročno biti isplativije od troškova izgradnje i upravljanja velikim postrojenjima za obradu.
Ove statistike jasno ukazuju na potrebu za sustavnim i modernim pristupom gospodarenju otpadom, koji daje prednost održivim rješenjima.
Zaključak: Budućnost zagrebačkog otpada – Put prema održivosti ili štetna obrada?
Situacija s planiranim Centrom za gospodarenje otpadom u Zagrebu naglašava duboki jaz između vizija rješavanja problema otpada. Dok gradska uprava teži brzom rješenju kroz termičku obradu, Zelena akcija i sve veći broj građana pozivaju na dugoročno promišljanje i prihvaćanje ekološki prihvatljivih tehnologija.
“Spaljivanje otpada” nije samo termin, već simbol potencijalno štetnog pristupa koji zanemaruje napredne modele kružne ekonomije. Potrebno je ulagati u sustave koji maksimalno iskorištavaju materijale, potiču ponovnu uporabu i minimiziraju štetne emisije. Odluka o budućnosti CGO-a leži u rukama povjerenstva i Ministarstva, a nadamo se da će prevladati struka, interesi javnosti i dugoročna dobrobit grada i njegovih stanovnika.
Budućnost zagrebačkog gospodarenja otpadom treba biti usmjerena prema održivosti, inovacijama i zdravom okolišu, a ne prema rješenjima koja bi mogla ostaviti trajne negativne posljedice. Borba za bolji sustav gospodarenja otpadom u Zagrebu tek je počela.
Često postavljana pitanja (FAQ)
Što je Centar za gospodarenje otpadom (CGO) u Resniku?
Centar za gospodarenje otpadom u Resniku je planirani projekt zagrebačke gradske uprave čija je primarna namjena obrada komunalnog otpada. Prema predloženom konceptu, ključni dio obrade bi bila termička obrada, odnosno spaljivanje otpada.
Zašto Zelena akcija tvrdi da je “spaljivanje otpada” štetno?
Zelena akcija tvrdi da spaljivanje otpada, bez obzira na modernizaciju tehnologije, može biti štetno jer u procesu nastaju opasni nusprodukti poput dioksina, furana i teških metala, koji mogu zagađivati zrak i okoliš te imati dugoročne negativne posljedice na zdravlje ljudi. Također, stvara se toksični pepeo koji zahtijeva sigurno zbrinjavanje.
Koje alternative predlaže Zelena akcija za gospodarenje otpadom?
Zelena akcija promiče napredne metode gospodarenja otpadom koje uključuju intenzivno odvajanje i recikliranje, mehaničko-biološku obradu (MBA), kompostiranje organskog otpada te poticanje ponovne uporabe i smanjenja proizvodnje otpada na izvoru.
Što znači “studija utjecaja na okoliš” i zašto je ona bitna?
Studija utjecaja na okoliš (SUO) je dokument koji analizira potencijalne pozitivne i negativne utjecaje planiranog projekta na okoliš i zdravlje ljudi. Ona je ključna za donošenje odluke o tome hoće li projekt dobiti dozvolu za izvođenje. Zelena akcija kritizira ovu studiju za CGO u Resniku zbog navodnih manjkavosti i netočnih tvrdnji.
Koji su argumenti protiv predloženog CGO-a?
Glavni argumenti uključuju: štetnost spaljivanja otpada, propuste i netočnosti u studiji utjecaja na okoliš, ignoriranje boljih alternativnih rješenja, nedovoljno transparentnu javnu raspravu te potencijalne negativne utjecaje na zdravlje i okoliš.
Koja je uloga Ministarstva zaštite okoliša u ovom procesu?
Ministarstvo zaštite okoliša, putem povjerenstva koje razmatra studiju utjecaja na okoliš, ima ključnu ulogu u donošenju konačne odluke. Može dati pozitivno ili negativno rješenje za predloženi projekt.
Kakvi su primjeri uspješnog gospodarenja otpadom u drugim zemljama?
Njemačka, Austrija i Slovenija primjeri su zemalja koje uspješno primjenjuju napredne sustave gospodarenja otpadom, fokusirajući se na visoke stope recikliranja, kompostiranje i smanjenje otpada na odlagalištima.
Kolika je količina otpada proizvedena u Zagrebu i kakve su stope recikliranja?
Zagreb godišnje proizvede preko 300.000 tona komunalnog otpada. Stope recikliranja u Hrvatskoj zaostaju za prosjekom Europske unije, krećući se oko 30-35%.
Leave a Comment