Ekonomski analitičar Damir Novotny gostovao je na N1 televiziji gdje je detaljno analizirao uzroke i posljedice inflacije u Hrvatskoj, te usporedio situaciju s drugim zemljama. Njegovi argumenti pružaju vrijedan uvid u kompleksnost monetarnih politika i njihov utjecaj na životni standard građana. Prema Novotnyjevim riječima, unatoč rastu cijena, članstvo Hrvatske u eurozoni vjerojatno je spriječilo još gori scenarij inflatornih pritisaka, usporediv s onima u zemljama poput Srbije ili Rumunjske. Ovaj članak će detaljnije obraditi njegove stavove, ponuditi dodatne primjere i statističke podatke, te razjasniti ključne ekonomske pojmove.
Što je inflacija i kako funkcionira?
Novotny je na početku pojasnio temeljni koncept inflacije: “Inflacija je po definiciji kada je određena količina novca u kućanstvima u potrazi za određenom količinom robe. Tu se uspostavlja ravnoteža između ponude i potražnje; ako je ponuda slaba, stopa inflacije i cijene će rasti. Ako su potrošači spremni trošiti, uz rastuće plaće, logično je da su spremni velik dio dohotka dati na potrošnju, bez obzira na cijene”.
Ovo temeljno ekonomsko načelo objašnjava dinamiku ponude i potražnje. Kada je potražnja za robama i uslugama veća od njihove ponude, prodavači mogu podići cijene. S druge strane, ako postoji višak novca u opticaju koji ne prati rast proizvodnje, taj novac gubi na vrijednosti, što se očituje u porastu cijena.
Fiskalna politika i potrošnja kao pokretači cijena
Novotny je istaknuo ulogu državnih politika u održavanju inflatornih pritisaka: “Taj mehanizam stalne utrke između rasta cijena, koje u proračun donose više prihoda pa Vlada to raspoređuje na razne socijalne grupe i time povećava njihovu kupovnu moć, se nastavlja”.
Ovdje se radi o povratnoj sprezi. Rast cijena, iako negativan za kupovnu moć, može paradoksalno povećati prihode proračuna (npr. kroz porez na dodanu vrijednost). Vlada zatim može iskoristiti te veće prihode za socijalna davanja ili druge poticaje, čime dodatno potiče potrošnju i, posljedično, drži cijene na visokoj razini. Ovo je posebno izraženo u razdobljima kada gospodarstvo nije u potpunosti na usluzi potražnji.
Strukturni problemi hrvatske ekonomije
Osim monetarnih faktora, Novotny je naglasio i strukturne probleme hrvatske ekonomije koji doprinose inflaciji: “U Hrvatskoj strukturni problemi utječu na inflaciju. Nemate dovoljno robe, recimo cijene svinjskog mesa unatoč slaboj domaćoj proizvodnji su pale zato što je velika proizvodnja na europskom tržištu. Pala je cijena maslaca jer nema potražnje”.
Ovi primjeri ilustriraju kako Hrvatska, kao mala otvorena ekonomija, može biti izložena globalnim cjenovnim kretanjima, ali i vlastitim ograničenjima.
Slabija domaća proizvodnja: Nedostatak kapaciteta za proizvodnju ključnih dobara znači da se Hrvatska mora oslanjati na uvoz. Kada dođe do poremećaja u lancima opskrbe ili rasta cijena sirovina na globalnoj razini, to se direktno odražava na cijene u Hrvatskoj. Pad cijena svinjskog mesa zbog prekomjerne ponude na europskom tržištu pokazuje da domaća ponuda ne može uvijek parirati vanjskim utjecajima, ali isto tako naglašava ranjivost kad domaća proizvodnja nije dovoljno jaka.
Ovisnost o uvozu: Visoka ovisnost o uvozu čini Hrvatsku podložnom fluktuacijama deviznih tečajeva i međunarodnih cijena. Ako se domaća proizvodnja ne razvija, uvoz je jedino rješenje, a to automatski znači da cijene ovise o stanju globalne ponude i potražnje.
Pad potražnje za određenim proizvodima: Primjer pada cijene maslaca zbog nedostatka potražnje ukazuje na to da potražnja nije uvijek ravnomjerno raspoređena, te da gospodarski problemi mogu dovesti do smanjene kupovne moći, čak i kada ponuda ostaje stabilna.
Primjer svinjskog mesa: U određenim razdobljima, kada europsko tržište svinjogojstva bilježi višak proizvodnje, cijene svinjskog mesa mogu pasti. Međutim, ako hrvatsko svinjogojstvo nije konkurentno ili ima problema s plasmanom, ovakve situacije ne moraju nužno značiti niže cijene za hrvatske potrošače ako se radi o uvozu pod drugačijim uvjetima. Novotny ovdje sugerira da je domaća proizvodnja svinjskog mesa slaba, pa se tržište formira prvenstveno prema europskim cijenama koje su u tom trenutku niže.Primjer maslaca: S druge strane, pad cijene maslaca zbog slabe potražnje ukazuje na to da domaći potrošači možda smanjuju potrošnju skupljih mliječnih proizvoda uslijed smanjene kupovne moći. Ako nema dovoljno domaćih proizvođača koji bi prilagodili svoju ponudu, tržište reagira kroz cijenu.Vladine intervencije i psihološki aspekti inflacije
Vladine intervencije i psihološki aspekti inflacije
Novotny je naglasio kako su Vladine intervencije i poruke koje šalje tržištu također važan faktor: “Postoji nekoliko slojeva izvorišta ovog fenomena. Vlada stalnim intervencijama potiče osjećaj da će nas uvijek zaštiti od rasta cijena. Time šalje signal da će uvijek reagirati ako cijene rastu. Tržišni mehanizam je takav da, ako cijene rastu, potrošnja mora pasti pa će i cijene pasti te će se uspostaviti ravnoteža na nižoj razini cijena”.
Ovaj fenomen poznat je kao “moral hazard” u ekonomiji. Kada vlada signalizira da će intervenirati i ublažiti posljedice rasta cijena, to može stvoriti očekivanje kod potrošača i poduzeća da se cijene neće značajnije ili trajnije podizati, što ih potiče na nastavak potrošnje. S druge strane, poduzeća mogu biti manje motivirana da smanje cijene ako očekuju da će ih vlada subvencionirati ili na drugi način ublažiti njihov teret.
“Štit” od rasta cijena: Vlada često poseže za mjerama poput zamrzavanja cijena određenih proizvoda, subvencioniranja energenata ili smanjenja PDV-a na određene kategorije roba. Iako ove mjere mogu donijeti kratkoročno olakšanje, dugoročno mogu iskriviti tržišne signale i spriječiti prirodnu korekciju cijena. Kada cijene počnu rasti, prirodni ekonomski odgovor je smanjenje potražnje, što bi trebalo dovesti do stabilizacije ili pada cijena. Međutim, ako vlada “štiti” potrošače, taj mehanizam se može oslabiti.Psihološki utjecaj na potrošače: Svijest o tome da vlada prati situaciju i da će reagirati može umanjiti strah od inflacije kod potrošača. S jedne strane, to je dobro za stabilnost, ali s druge strane, može potaknuti “euforičnu” potrošnju jer se očekuje da će država riješiti problem. Ovo je posebno opasno ako se radi o trajnom inflatornom pritisku.Kulturološki aspekti i sklonost potrošnji
Kulturološki aspekti i sklonost potrošnji
Novotny je dodao i kulturološki sloj analize, ističući razlike u potrošačkim navikama: “Imamo i kulturološki aspekt, a to su sklonosti potrošnji. Postoje razna istraživanja koja govore o tome da su stanovnici regije jugoistočne Europe, sve do Grčke, skloniji potrošnji od recimo Češke, nordijskih zemalja”.
Ovaj aspekt je često zanemaren u ekonomskim analizama, ali ima značajan utjecaj na dinamiku potražnje:
“Život za danas” mentalitet: U nekim kulturama postoji veća sklonost trošenju trenutnog dohotka, umjesto štednje za budućnost. To može biti posljedica povijesnih okolnosti, ekonomske nestabilnosti u prošlosti, ili jednostavno kulturoloških vrijednosti.
Utjecaj turizma: Hrvatska je snažno orijentirana na turizam, što također utječe na potrošnju. Akumulacija dohodaka tijekom kratke turističke sezone često se raspoređuje na potrošnju tijekom ostatka godine. “Kulturološke navike su da se ne ide svaki dan u kafiće. Turizam ostavlja dosta slobodnog vremena; kratka turistička sezona akumulira dosta dohodaka koji se mogu trošiti izvan turističke sezone”, pojašnjava Novotny. To znači da se značajan dio dohotka može potrošiti “odjednom” izvan glavne sezone, što povećava sezonsku potražnju i pritisak na cijene.
Prednosti članstva u eurozoni: Prevencija veće inflacije
Unatoč nezadovoljstvu rastom cijena, Novotnyjev glavni argument je da je Hrvatska, ulaskom u eurozonu, izbjegla još gori scenarij: “Da Hrvatska nije pristupila eurozoni, inflacija bi bila još viša, kao u Srbiji, kao u Rumunjskoj. U istočnoj Europi je ponuda slaba, nema je dovoljno na tržištu. Pogledajte Mađarsku. Tako je i u Rumunjskoj. Poljska recimo nema inflaciju iako nije u eurozoni”.
Ovaj stav temelji se na nekoliko ključnih argumenata:
1. Stabilnost monetarne politike: Europska središnja banka (ESB) ima mandat održavati stabilnost cijena u cijeloj eurozoni. Njezine politike, iako ne uvijek savršene, nude višu razinu stabilnosti u usporedbi s monetarnim politikama manjih zemalja koje mogu biti podložnije političkim pritiscima ili nestručnom upravljanju.
2. Smanjenje valutnog rizika: Uvođenjem eura nestaje valutni rizik. Zemlje izvan eurozone izložene su fluktuacijama tečaja domaće valute prema stranim, što može dodatno poskupiti uvoz i potaknuti inflaciju. Zamislite da je Hrvatska i dalje imala kunu i da je ona značajno oslabila u odnosu na euro ili dolar. U tom bi slučaju uvozni proizvodi, poput energenata i sirovina, postali znatno skuplji, što bi se direktno prelilo na domaće cijene.
3. Pristup jedinstvenom tržištu: Eurozona je dio jedinstvenog tržišta EU, što olakšava protok roba i usluga. Iako je i prije postojala slobodna trgovina, euro kao jedinstvena valuta dodatno pojednostavljuje transakcije i smanjuje troškove.
4. Usporedba sa Srbijom i Rumunjskom: Novotny direktno povlači paralelu sa Srbijom i Rumunjskom. Ove zemlje, iako su članice EU (Rumunjska) ili kandidati (Srbija), nisu usvojile euro te se suočavaju s većim inflatornim pritiscima.
Srbija: Tijekom posljednjih nekoliko godina Srbija se suočavala s dvoznamenkastom inflacijom, znatno višom od prosjeka eurozone. To je posljedica kombinacije globalnih faktora, ali i vlastite monetarne politike koja je bila podložnija utjecajima.
Rumunjska: Iako članica EU, Rumunjska je također bilježila visoke stope inflacije. Slabija domaća proizvodnja i veća ovisnost o uvozu, uz manje snažnu monetarnu politiku u usporedbi s ESB-om, pridonose tom stanju.
5. Usporedba s Poljskom: Novotny spominje Poljsku kao primjer zemlje koja nije u eurozoni, ali “nema inflaciju”. Ovo je zanimljiva opaska. Poljska ima znatno veću i raznovrsniju ekonomiju od Hrvatske, s jačim industrijskim sektorom i boljim upravljanjem svojim monetarnim resursima. Njihova nacionalna banka ima autonomiju i uspješno upravlja inflacijom, unatoč izostanku eura. To ne znači da euro nije prednost, već da druge zemlje s drugačijom ekonomskom strukturom i politikama mogu postići dobre rezultate i bez eura. Međutim, za Hrvatsku, s njezinom specifičnom strukturom, euro donosi prednosti u stabilnosti.
Statistika: Prema podacima Eurostata, u travnju 2023. godine, inflacija u eurozoni iznosila je 6.9%, dok je u Hrvatskoj bila 8.4%. Iako je hrvatska inflacija bila viša od prosjeka eurozone, bila je niža od, primjerice, Mađarske (23.9%) ili Rumunjske (11.2%) u istom razdoblju. Srbija nije članica EU, ali je njezina inflacija također bila dvoznamenkasta. Ove statistike podržavaju Novotnyjevu tezu.Uloga Europske središnje banke (ESB)
Novotny je pohvalio napore ESB-a: “Moramo reći da je Europska središnja banka tim svojim mjerama ipak uspjela zaustaviti snažan rast cijena u proteklih nekoliko godina, to se sada kreće oko dva posto, to je prihvatljivo. Ovaj umjeren rast cijena je dobar za ekonomiju, ali on se vrlo brzo može pretvoriti u hiperinflaciju koja je vrlo štetna za ekonomiju”.
ESB je ključni igrač u održavanju stabilnosti cijena u eurozoni. Podizanje kamatnih stopa jedan je od glavnih alata kojim se bore protiv inflacije.
Ciljana inflacija ESB-a: ESB ima za cilj održavanje inflacije na razini od 2% na srednji rok. Nakon perioda povišene inflacije, nastoje je smanjiti na tu ciljanu razinu.
Posljedice hiperinflacije: Hiperinflacija, odnosno izrazito brzi rast cijena, uništava vrijednost novca, potkopava povjerenje u ekonomski sustav i može dovesti do društvenih nemira. Stoga je održavanje inflacije na umjerenoj razini ključno za dugoročnu stabilnost.
Pros: Umjereni rast cijena (oko 2%) može potaknuti potrošnju i investicije jer ljudi očekuju da će novac malo izgubiti na vrijednosti pa ga radije ulažu ili troše. Također, olakšava tvrtkama prilagodbu cijena i plaća.
Cons: Čak i umjerena inflacija može postati problem ako je trajnija i veća od očekivane, erodirajući kupovnu moć građana, pogotovo onih s fiksiranim primanjima.
Zaključak: Hrvatska u eurozoni kao stabilizator
Analiza Damira Novotnyja jasno ukazuje na to da je ulazak Hrvatske u eurozonu, unatoč izazovima inflacije, bio strateški potez koji je spriječio potencijalno goru ekonomsku situaciju. Kombinacija strukturnih problema domaće ekonomije, kulturoloških faktora i globalnih ekonomskih šokova dovela je do rasta cijena. Međutim, okvir monetarne politike Europske središnje banke i prednosti jedinstvenog tržišta pružili su Hrvatskoj određeni stupanj stabilnosti koji bi, bez eura, vjerojatno bio značajno narušen.
Fiskalna politika vlade, iako ponekad usmjerena na kratkoročno ublažavanje, može doprinijeti dugoročnim inflatornim pritiscima ako ne prati odgovarajuće strukturne reforme. S obzirom na to da je cijena robe i usluga u Hrvatskoj porasla, a kupovna moć se smanjila, potrebno je nastaviti s analizom i implementacijom politika koje potiču rast konkurentnosti domaće proizvodnje te promoviraju odgovorno trošenje i štednju.
Članstvo u eurozoni nije čarobni štapić koji automatski rješava sve ekonomske probleme, ali u slučaju Hrvatske, pružilo je nužni oslonac u turbulentnim ekonomskim vremenima. Budući uspjeh Hrvatske u borbi protiv inflacije i očuvanju životnog standarda ovisit će o kombinaciji domaćih strukturnih reformi, odgovorne fiskalne politike i uspješnog upravljanja monetarnom politikom unutar eurozone.
Često postavljana pitanja (FAQ)
Što je zapravo inflacija?
Inflacija je opći rast cijena dobara i usluga u gospodarstvu tijekom vremena, što dovodi do smanjenja kupovne moći novca. Drugim riječima, za istu količinu novca možete kupiti manje nego prije.
Zašto su cijene porasle u Hrvatskoj?
Porast cijena u Hrvatskoj uzrokovan je kombinacijom faktora: globalni ekonomski šokovi (poput pandemije i rata u Ukrajini), poremećaji u lancima opskrbe, rast cijena energenata, strukturni problemi u domaćoj proizvodnji te poticajna fiskalna politika koja je povećala količinu novca u opticaju i potaknula potrošnju.
Je li Hrvatska prošla bolje jer je u eurozoni?
Prema ekonomskim analitičarima poput Damira Novotnyja, da, Hrvatska je vjerojatno prošla bolje nego da nije u eurozoni. Članstvo u eurozoni donosi stabilnost monetarne politike Europske središnje banke i eliminira valutni rizik, što je ublažilo udarac inflacije u usporedbi s nekim zemljama izvan eurozone.
Što su strukturni problemi hrvatske ekonomije koji utječu na inflaciju?
Strukturni problemi uključuju nedovoljnu domaću proizvodnju ključnih dobara, visoku ovisnost o uvozu, te nekonkurentnost pojedinih sektora. To čini Hrvatsku ranjivijom na globalne cjenovne šokove i poremećaje u opskrbi.
Kako Vladine politike utječu na inflaciju?
Vlada može utjecati na inflaciju kroz fiskalnu politiku (porezi, izdaci). Ako vlada značajno povećava potrošnju ili distribuira novac kroz socijalne programe, to može dodatno potaknuti potražnju i pritisak na cijene. Vladine intervencije poput zamrzavanja cijena mogu kratkoročno ublažiti rast, ali mogu i iskriviti tržišne mehanizme.
Kulturološki faktori i potrošnja?
Kulturološke navike poput veće sklonosti trenutnoj potrošnji umjesto štednje, te utjecaj turizma koji akumulira dohodak koji se kasnije troši, također mogu doprinijeti većoj potražnji i inflatornim pritiscima u određenim razdobljima.
Kakva je razlika u inflaciji između Hrvatske i zemalja izvan eurozone?
Statistike pokazuju da su zemlje izvan eurozone, poput Srbije ili Mađarske, u proteklom razdoblju bilježile znatno više stope inflacije od Hrvatske, unatoč tome što je i Hrvatska imala povišenu inflaciju u usporedbi s prosjekom eurozone. To sugerira da je eurozona pružila određeni stabilizacijski učinak.
Što je ciljana inflacija Europske središnje banke?
Europska središnja banka cilja na inflaciju od 2% na srednji rok. Umjereni rast cijena smatra se zdravim za gospodarstvo, dok je izrazito visoka inflacija (hiperinflacija) vrlo štetna.
Leave a Comment