Tri tjedna koja su promijenila svijet: Kako je Trump okrenuo leđa Ukrajini i Europi

U samo tri tjedna, tijekom intenzivnih diplomatskih događaja u veljači i ožujku 2025. godine, savez između Sjedinjenih Država i Europe pokazao je prve ozbiljne pukotine. Ovo razdoblje obilježilo je dramatične promjene u američkoj politici prema ratu u Ukrajini, dovodeći u pitanje dugogodišnje transatlantske odnose i sigurnosne dogovore koji su vladali još od Drugog svjetskog rata.

Preokret u transatlantskom savezu: od sigurnosti do nesuglasica

Europski saveznici shvatili su da se njihov odnos s Amerikom mijenja tijekom Münchenske sigurnosne konferencije sredinom veljače, kada je potpredsjednik SAD-a JD Vance oštro kritizirao Europljane. Kritikovao je njihove obrambene izdatke, ističući potrebu povećanja vojnog proračuna na 5% bruto domaćeg proizvoda, znatno iznad dosadašnjih 2%. Njegove riječi nisu bile samo podsjetnik na financijsku neravnotežu, već i jasan znak sve dubljeg neslaganja oko zajedničkih prioriteta i strategija.

U fokusu je bio i nesporazum oko Ukrajine. Dok su mnogi europski čelnici iskazivali potporu Kijevu, američka administracija predvođena predsjednikom Donaldom Trumpom počela se distancirati. U središtu pozornosti bio je zahtjev SAD-a da Ukrajina omogući eksploataciju rijetkih minerala, što je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski opisao kao pokušaj da “proda zemlju”. Odbijanje potpisivanja tog sporazuma dovelo je do zaoštravanja političkih odnosa i ključnog sastanka u Ovalnom uredu.

Dramatični sastanak u Ovalnom uredu i njezine posljedice

Dana 28. veljače 2025., sastanak u Ovalnom uredu završio je neuspjehom i javnim razdvajanjem stavova. Zelenski, odjeven u vojnu odjeću kao znak solidarnosti sa svojim vojnicima, doživio je oštre kritike od strane Trumpa i Vancea. Razgovor je eskalirao do točke gdje je Trump optužio Ukrajinu za izazivanje rata i nazvao Zelenskog neodgovornim, da bi na kraju sastanka zatražio da ukrajinski predsjednik odmah ode, ostavljajući njegov ručak netaknutim.

Ova scena postala je simbolom krize u odnosima Sjedinjenih Država i Ukrajine, a objava zamrzavanja vojne pomoći i obustave obavještajnih podataka proteklih dana dodatno je razbjesnila europske saveznike i znatno oslabjela obrambene kapacitete Ukrajine. Ova odluka označila je početak nove faze nesigurnosti na međunarodnoj sceni.

Reakcija Europe i prijetnje sigurnoj budućnosti NATO-a

Europski odgovori bili su brzi i odlučni. Francuska je ponudila mogućnost širenja svog nuklearnog štita na partnere u Europi, dok su mnoge zemlje otvoreno razgovarale o formiranju “koalicije voljnih” za podršku Ukrajini bez američke pomoći. Njemačka je krenula u povijesno povećanje vojnog budžeta, a njemački čelnik Friedrich Merz izrazio je sumnju u budućnost NATO-a u njegovom sadašnjem obliku.

Povećana nesigurnost donijela je u prvi plan ozbiljne rasprave o potrebi snažne europske vojne nezavisnosti. Poljski zamjenik ministra obrane istaknuo je da se posljednja američka vojna oprema nalazi pod američkom kontrolom, a njezino preusmjeravanje ovisi o daljnjim odlukama SAD-a.

Ukrajinska borba i nova razina ruskih napada

Nakon američkog prekida pomoći, vojna situacija u Ukrajini dodatno se pogoršala. Ruske snage pojačale su zračne napade i koriste desetke krstarećih projektila i dronova usmjerene na energetske i strateške ciljeve Ukrajine, nanoseći ozbiljne štete. Mape i izvještaji pokazuju kako su tisuće ukrajinskih vojnika koji su prošlog ljeta ušli u ruski kurski region gotovo opkoljene.

Trump je u isto vrijeme pozvao obje strane na pregovore, pozivajući ih da “odmah sjednu za stol”, no bez konkretnog napretka. Ruska retorika, pak, naznačila je kako će članstvo Ukrajine u NATO-u ostati “crvena linija” sa svoje strane.

Europske inicijative i sve prisutniji nuklearni razgovori

Francuski predsjednik Emmanuel Macron održao je dramatičan govor u kojem je upozorio Europu da se mora pripremiti na moguće scenarije bez američke sigurnosne potpore. Njegova izjava o širenju nuklearnog štita na ostatak Europe izazvala je niz reakcija, a poljski premijer Donald Tusk otvoreno je govorio o potrebi da Europa sudjeluje u “oružanoj utrci” i bude spremna na nove prijetnje.

Istovremeno, europski lideri su organizirali niz sastanaka kako bi definirao nove obrambene strategije i nastavili podupirati Ukrajinu na sve moguće načine, unatoč odsustvu američke potpore.

Posljedice i perspektive: što znači ovaj preokret?

Ovaj preokret u američkoj politici i rezignacija u odnosima s Ukrajinom i Europom doveli su do ozbiljnih dubokih promjena u globalnom sigurnosnom poretku. Savezništvo koje je desetljećima bilo temelj međunarodne stabilnosti sada se nalazi na kušnji, a Europa se suočava s nužnošću da samostalno preuzme odgovornost za vlastitu obranu.

Iako su proširene europske vojne inicijative znak određene otpornosti, dugoročna neizvjesnost utječe na krizne zone širom svijeta, gdje su američko vodstvo i jednoličnost vanjske politike bili ključni stabilizacijski faktori.

Zaključak

Razdoblje od samo tri tjedna početkom 2025. godine označilo je prekretnicu u odnosima između Sjedinjenih Država, Europe i Ukrajine. Nevjerojatni razvoj događaja od Münchena do Washingtona razotkriva duboke razlike u pristupu ratu u Ukrajini, sigurnosnim pitanjima i geopolitičkoj suradnji. Odluke o zamrzavanju vojne pomoći, prekidu razmjene obavještajnih podataka i francuskim prijedlozima za nuklearni štit samo su neke od velikih promjena koje će oblikovati globalnu sigurnost idućih godina. Europa se sada nalazi pred izborom hoće li graditi vlastitu mornaricu i štit ili riskirati marginalizaciju u novoj svjetskoj geopolitičkoj igri.

Često postavljena pitanja

1. Zašto je Trumpova administracija zamrznula vojnu pomoć Ukrajini?
Trumpova administracija je zbog niza nezadovoljstava, uključujući nerazumijevanje oko sporazuma o mineralima s Ukrajinom i frustraciju zbog pravca ukrajinske politike, odlučila privremeno obustaviti vojnu pomoć i obustaviti obavještajnu suradnju.

2. Kako su reagirali europski saveznici na ove promjene u američkoj politici?
Mnogi europski čelnici izrazili su zabrinutost i odlučili povećati vlastitu vojnsku suradnju, neki su čak razmatrali formiranje “koalicije voljnih”. Francuska je ponudila širenje nuklearnog štita, a Njemačka i druge zemlje najavile su dramatično povećanje obrambenog proračuna.

3. Koje su dugoročne sigurnosne posljedice toga što se transatlantski savez mijenja?
Slabljenje američke potpore može potaknuti Europu na veću samostalnost u obrani, ali će i stvoriti praznine koje mogu destabilizirati sigurnosne odnose u svijetu. Također, otvara se prostor za nove bezbednosne izazove i jačanje prijetnji sa istoka.